LIKA I LIČANI U HRVATSKOM JEZIKOSLOVLJU

U okviru Dana Ante Starčevića održan je u Gospiću i Karlobagu od 3. do 4. svibnja 2002. znanstveni skup na kojemu su ugledni znanstvenici izlagali o ulozi Like i Ličana u hrvatskom jezikoslovlju. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavio je u 7. knjizi svojih Posebnih izdanja zbornik radova s toga skupa (Lika i Ličani u hrvatskom jezikoslovlju, Zagreb, 2003., 191 str., gl. urednik: prof. dr. Marko Samardžija).Radovima na skupu obuhvaćena je prije svega djelatnost znamenitih Ličana: Šime Starčevića, Ante Starčevića, Frana Kurelca i Pere Budaka. Tematski se izlaganja mogu svrstati u nekoliko skupina.Tako rad S. Damjanovića, osvjetljuje raznolike jezične činjenice vezane uz Liku, npr. refleks jata - za koji smatra Damjanović da je pretežno ikavski čime korigira neka dotadašnja gledišta o refleksu jata u Lici. On ističe i bogatu djelatnost glagoljaša. Sve su to predradnje za pisanje tzv. unutrašnje povijesti hrvatskoga jezika. U radovima P. Šimunovića, J. Karakaša, D. Pejnovića obrađena je toponomastička stratigrafija prethrvatskog podrijetla i današnje stanje nastalo migracijama zbog turskih osvajanja, s osobitim osvrtom na ojkonime čija se struktura bitno promijenila doseljavanjem nehrvatskog pučanstva te etape u širenju prostornog pojma Lika. Djelatnost gramatičara (autora Nove ričoslovice iliričko-francezke) i pisca udžbenika Šime Starčevića obrađena je u radovima D. Stolac i A. Bežena. U radu V. Grahovac-Pražić nude se ogledi za razlikovnu gramatiku i upozorava na osvješćivanje narječnih različitosti i u prihvaćanju hrvatskoga standardnoga jezika. D. Jelčić analizirao je ulogu Ante Starčevića kao branitelja hrvatskoga jezika, A. Selak osvijetlio je mjesto i značenje Š. Starčevića u hrvatskoj jezičnoj tradiciji i njegovu važnost za današnje naraštaje. I. Pranjković piše o barbarizmima Frana Kurelca, istražuje kriterije po kojima je Kurelac određivao barbarizme i kako se odnosio prema pojedinim tipovima barbarizama. S. Težak analizirao je kajkavsko stvaralaštvo Pere Budaka pokazujući da je uz njegov štokavski opus nezanemariv i njegov opus na kajkavskom narječju. M. Bogović propituje kakvo je bilo stanje organiziranosti crkvene vlasti nakon oslobođenja Like i Krbave od Turaka 1689. godine te istražuje misijsko djelovanje u tim krajevima. M. Samardžija progovorio je o tzv. hrvatskim vukovcima na nov način, dovodeći u vezu njih i Š. Starčevića i pokazujući važnost te Starčevićeve gramatike, prve hrvatske gramatike pisane hrvatskim jezikom.U zborniku se donose nove spoznaje o povijesti i jeziku Like i znamenitim Ličanima što svakako pridonosi kulturnoj afirmaciji toga kraja i prevrednovanju njegove uloge u cjelokupnoj povijesti Hrvatske.