LONGPLEJ

„Nenad Rizvanović u novoj knjizi proze Longplej donekle nastavlja književne koordinate iz prethodne pjesničke knjige Valceri iz Translajtanije, samo ovdje je književni postupak više vremenski i prostorno ograničen na život u socijalističkoj Jugoslaviji. Ono što je slično sa prethodnom knjigom jeste ista ona atmosfera slavonske, srednjoevropske iščašene melanholije, opisi koji su kratke pjesme u prozi i umjetnički senzibilitet vezan za pop kulturu, posebno za muziku. Više od svega ovo je knjiga o pločama, kuhanju i neuspješnoj pjevačkoj karijeri dječaka iz srednjoklasne jugoslavenske porodice. Tekst je duhovit i ironičan u skladu sa postavkom naratora koji je načitani introvert bez sluha ali sa eruditskim znanjem o popularnoj glazbi (termin Dražena Vrdoljaka) i ne samo popularnoj. Zapravo, Rizvanović piše o jednoj sjeti života u Jugoslaviji kao i artističkoj melanholiji s one strane Gvozdene zavjese koja je bila propusna za Jugoslavene, ali je glavna tematska stvar muzika s trulog Zapada. Nestali svijet Jugoslavije je tako poznat i familijaran svima nama rođenim na vrijeme da imamo sjećanje na prošlu državu, njen kulturni prostor. Za one koji nisu imali tu 'sreću' ova knjiga može biti kratak vodič kroz muzičko odrastanje u vremenu koje je zauvijek prohujalo sa bezbroj vihorâ. Longplej je vrsta knjige koja nam pojašnjava našu prošlost i koja nam kaže da nije bilo tako mračno i strašno kako nas dežurni politički demagozi stalno uvjeravaju. A opet nije uronjena u patetičnu nostalgiju, nego stoji kao svijet za sebe, kako knjige i treba da stoje.“ Faruk Šehić