LUCIJINE OČI

Svojim meandarskim rečenicama Jančar neumorno nenametljivo tka pletere radnje, koji se odvijaju u slovenskoj sadašnjosti, ali nikad ne ispuštaju iz vida jezivu, apsurdnu prošlost Titova režima, kojeg je Jančar bio glasan kritičar. (Christoph Keller, Die Zeit) Mladu ženu u vrtlog života uvlači slikarev pogled, muškarca magično oko televizijske kamere. Dvojica muškaraca sanjare o budućnosti, jedan želi kuglanu, drugi da postane konobar, a završava kao Tito. Bivša primadona nastupa u Čehovljevoj drami na dobrotvornoj tomboli. Karijera jednog profesora završava na lomači pred humanističkim fakultetom. A nevidljiva svemirska prašina, "prašina tihog ludila", sipi na ratne profitere i novopečene bogataše današnje Slovenije. (Berliner Literaturkritik) Jančarovi likovi dospjeli su u žrvanj razorne sile nevjerojatnih razmjera. Oni su preživjeli, ali sad su im utisnute slike. U brojnim, često jedva primjetnim prisjećanjima suzdržana pripovjedača zamjetan je klinč, u kojem te slike odražavaju sadašnjost. (Jörg Plath, Neue Zürcher Zeitung) Jančar piše snažne, kompleksne priče nenametljivom sigurnošću i posjeduje ozbiljnost u usporedbi s kojom se trikovi samopouzdanijih modernih pisaca čine jeftinima. (Micha Lazarus, Times Literary Supplement) Ove elegantne, eliptične priče ukazuju da smo osuđeni na ponavljanje nasilnih povijesnih događaja, sugerirajući da je njihovo opetovano pripovijedanje jedini način da ih pojmimo i prevladamo. (Matthew Casey, Financial Times Magazine) Njegove snažne i dojmljive priče ostavljaju čitatelja u uvjerenju u krhkost čovjekove sudbine kada je pod pritiskom političkog, povijesnog i etničkog sukoba. (Clover Stroud, Sunday Telegraph)