MARGINALIJE: o gradovima i ljudima

Čitajući marginalije možemo vidjeti zašto Krleža nije zastario. Krećući se kroz vrijeme, poput svoga Petrice Kerempuha, on nas i zagrobno potiče na oprez. Sve što sam o enciklopedijskim jedinicama rekao ili napisao dalo bi se skupiti u pet ili šest knjiga. Ako se taj materijal jednoga dana objavi, onda će se vidjeti kako sam reagirao na tekstove koji čine enciklopedij­sku masu. Marginalije su, dakle, moje primjedbe ili zanovijetanja koje su već stručnjaci pripremili, a one su takve naravi da se o njima argu­mentirano može i diskutirati - kaže Krleža. Krležu prema enciklopedičkome iskustvu nisu vodili tek pragmatični ra­zlozi - kulturna legitimacija i razina opće pismenosti, koliko oskudica uređenoga javnog ambijenta u kojem je djelovao, sve do manifestacije kulture laži i namjernog, bezočnog izvrtanja činjenica. Nakon što je građa Krležinih marginalija dokumentacijski predočena jav­nosti, ovo se izdanje pokušava vratiti autorovu pristupu varijacijskoga izbora naglasaka iz cjeline, koji pored njezina reflektiranja zadržava re­toričnost i dikciju integralnog predloška. Enciklopedija u Krleže dolazi iz književnosti. Proturječja u koja bi za­padao kada je sa suradnicima stao razrađivati alfabetare daju tekstu koji je pred nama, uz fascinantnu upućenost u mnoga područja, mate­matičku memoriju, izniman redaktorski talent i nedvosmislena kritička uporišta, protočnost i ljepotu brevijara, paraf erudita, prije nego potpis enciklopedista.