MINIJATURE ZA VIOLINU I GLASOVIR

Minijature za violinu i glasovir Dore Pejačević (1885. - 1923.) potječu iz raznih razdoblja skladateljičina stvaralaštva: od prvih pokušaja 14-godišnje djevojke, preko salonskih, plemićko-građanskih prigodnih skladbi do posljednjih dviju minijatura, Elegije i Meditacije koje prate tragiku skladateljičina života. Dora Pejačević bila je vrsna violinistica i pijanistica te je od samog početka suvereno koristila mogućnosti obaju instrumenata. Sadržajno postupno sve zahtjevnije, minijature nisu tehnički teške, no njihov izraz traži zrelog interpreta pa ih se stoga samo iznimno može uvrstiti u poduku srednjih škola. Kao temelji za ovo izdanje Minijatura za violinu i glasovir Dore Pejačević poslužili su sljedeći izvori: A prva tiskana izdanja Canzonette (Harmonia, Budimpešta, 1902.), Menuetta i Romance (H. Bock, Dresden - bez navoda godine) i Elegije (Edition Slave, Beč-Prag-Zagreb, 1919.) B rukopis Meditacije C izdanje Pet minijatura iz godine 1985., (HDS, Ars croatica) Nakon prvotne verzije za violinu i glasovir, skladateljica je Canzonettu op. 8 obradila još i za gudački orkestar, zatim mu je dodala jednu solo flautu, te u trećoj verziji još jednu flautu, dvije oboe, obou d’amore, engleski rog i bariton obou. Izvori A i B, kao i instrumentacije Canzonette nalaze se u knjižnici Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, kojem dugujem zahvalnost za mogućnost uvida. Izdanju je, uz jednu neoznačenu, dodana i jedna označena violinska dionica s redaktorovim prijedlozima violinske izvedbe. Prstometi u violinskoj dionici u partituri potječu od skladateljice. Oznaka m. g. znači main gauche (lijevom rukom), a oznaka m. d. main droite (desnom rukom). Redaktor zahvaljuje Muzičkom informativnom centru Koncertne direkcije Zagreb, Davoru Merkašu i Ivanu Živanoviću te notografu Domagoju Kresniku kao i Vjeri Katalinić na poticaju za objavljivanje ovog izdanja. Radovan Lorković