NAOPAKO

Roman Naopako (A rebours), smatra se biblijom dekadencije i najstrašnijim udarcem naturalizmu u književnosti, kako je ovo djelo ocijenio Zola. Miješajući priču, pjesmu u prozi, stranice povijesti i kritike, Huysmans obducira književnim skalpelom već gnjilo francusko društvo toga vremena. "Naopako" je primjer sjajnog anti-romana koji uvodi tip esteta u literaturu, Jean Floressasa des Esseintesa, posljednjeg izdanka aristokratskog stabla i predstavnika oronule civilizacije, koji je odlučio povući se iz svijeta i prepustiti tankoćutno-morbidnim strastima. Delikatna zdavlja a pun novaca, taj redovnik dekadencije pokušava nasamariti dosadu oživljenim razvratom, podražiti čula svakovrsnim pretjerivanjima. Njegova je samoća u Fontenayu fin-de-sieclevska neuroza,zatvoren svijet nastanjen samo dragocjenim predmetima i suptilnim senzacijama: parfemima, draguljima, rijetkim cvijećem, čitanjem latinske književnosti iz doba propadanja, potragom za baudelaireovskim korespondencijama između glazbe, slike i ukusa. Uživanje u artificijelnom, nekoć i sad, ima duboki korijen u razbuđivanju mašte. Ovo djelo tako ispunjava i stari Flaubertov san: napisati knjigu koja će se održati zahvaljujući snazi njezina stila. Joris-Karl Huysmans (1848-1907) francuski je romanopisac nizozemskog podrijetla. Započeo je romansijersku karijeru u okviru naturalističke škole (roman "Sestre Vatard" posvećen je Zoli) da bi ga njegov intimni obrat te istančana estetska intuicija odvukli u ruho mističnog simbolizma (romani "Katedrala", “Tamo". Huysmansje je objavio i niz uspjelih kritika posvećenih svojedobno osporavanim umjetnicima Baudelaireu, Mallarmeu, Ropsu, Cezanneu..