NASLJEDNICI RATA

Kako se moglo desiti da mi, evropski politicari, koji smo znali naci prave rijeci na komemoracijama povodom 50-e godisnjice holokausta nad Jevrejima, nismo znali reagirati dok je u isto vrijeme narod u Bosni protjerivan, odvodjen u koncentracione logore i ubijan samo zbog svoje etnicke pripadnosti? A mi, u nasem dijelu svijeta, bili smo tako sigurni da nam je Drugi svijetski rat bio efektivno cjepivo protiv sirenja etnicke mrznje i da bi tako nesto, da se u nase vrijeme pojavi , odmah bilo zaustavljeno, a njegovi demagozi otkriveni! Umjesto toga, u nase smo rijecnike unijeli pojam etnicko ciscenje i poceli ga dnevno koristiti, pa i onda kad smo trebali reci genocid. Jer, sve je pocelo 1992. srpskim planiranim, ucinkovitim genocidom nad muslimaskim stanovnistvom, a da se mi nismo umijesali. I sad se nalazimo pred problemom pomirenja. Kad se potpise dogovor o miru i izbroje mrtvi, svi moraju ponovo zivjeti zajedno. Trebaju se pomiriti sa zlom, gubicima i jedni s drugima. Knjiga Nasljednici rata govore o tome kako nacionalizam, malo po malo, dan za danom, ulazi u svakodnevnicu miroljubivih ljudi i utjece na njihovo prosudjivanje. Zrtve, pocinitelji zlocina i strucnjaci razlicitih profila ovdje govore o onome sto se desilo. Nasljednik rata napisala sam kako bih shvatila sto se skriva u prostoru izmedju nestrpljivosti medjunarodne zajednice za brzim pomirenjem i teske stvarnosti nakon rata.