NEPOSREDAN IZBOR (GRADO)NAČELNIKA I ŽUPANA

U zemlji u kojoj je svaka društvena pojava do srži prožeta politikom i političkim, od naziva i izbora čelnika športskih klubova, preko zapošljavanja do gospodarskih aktivnosti, teško je pronaći odgovarajuća teorijsko politička razmatranja mjesta i uloge lokalne demokracije u ukupnom političkom sustavu. Dapače, malo je i praktičnopolitičkih refleksija stvarnoga stanja kao i perspektive svih oblika lokalne ili područne političke razine. Kao da je teorijski interes, ali i dnevnopolitičko zanimanje za demokratsko stanje lokalnih zajednica, zasjenjen i potisnut pridavanjem ogromne važnosti "državnoj politici". Dovoljno je samo kao dokaz toj postavci navesti činjenicu da se u ovih 15 godina samostalne hrvatske države nekoliko puta mijenjao ustav, da su primjerice zakonska uređenja hrvatske televizije u svakom sazivu parlamenta nekoliko puta dolazila na dnevni red, dočim su zakoni koji uređuju pitanja lokalne samouprave doživjeli tek kozmetičke prepravke. Malo se i sporadično, možda tek na deklarativnoj razini, govori o nadležnostima jedinica lokalne samouprave, i to gotovo isključivo s vidika predizbornih izjava i najava decentralizacije države, tek se povremeno spomene potreba teritorijalno-upravnog preustrojavanja države. Posve se zapostavlja pitanje sinergijskog djelovanja svih razina javne uprave, a da ne spominjemo činjenicu kako se o pravoj naravi lokalne samouprave, određivanju njezinih ovlasti i odgovornosti gotovo i ne raspravlja. Od donošenja Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ili Zakona o izborima članova predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave, pri svakom spomenu njihove promjene, bilo je govora o prihvaćanju opcije neposrednog izbora(grado)načelnika i župana. Ova knjiga govori upravo o tome i pokazuje prednosti i nedostatke raznih načina izbora.