OBITELJSKI RJEČNIK

Mnogo je Natalijā Ginzburg koje treba otkriti: strogu urednicu, prevoditeljicu malih književnih dragulja, ironičnu i pronicljivu novinsku komentatoricu društvenih kretanja, naoko drsku dramaturginju: toliko životā u samo jednom životu. No, s koje god je strane odlučimo upoznati, ne možemo preskočiti Obiteljski rječnik. Jedan od razloga što se afirmirala upravo tom knjigom, što je zbog nje zasjala, činjenica je da je njome mnogobrojnim čitateljima otkrila kako pisac može govoriti o sebi pretvarajući privatno u političko, bez angažiranja, gotovo isključivo poetski esencijalno. Natalia Ginzburg spada među velike europske autorice – od Simone de Beauvoir do Annie Ernaux – koje su obilježile žanr autobiografije. I ona je, poput njih, stvorila ja toliko duboko i vrtoglavo da se pretvara u mi, i ona je osobnu priču pretvorila u anatomiju jednog doba i jedne zemlje. Na stranicama Obiteljskog rječnika privatni se život sastoji od fašizma, rasnih progona, ali i potrebe da se nakon rata krene iznova. Ali tu je i univerzalna tema koja se tiče svih nas u svim epohama: način na koji se mijenja naša privrženost, kako određena prijateljstva, određene sklonosti postupno zamjenjuju obitelj iz koje potječemo i postaju naša nova obitelj. Za rječnikom obitelji Levi u ovom veličanstvenom romanu slijede i drugi: rječnik Giulija Einaudija i Cesarea Pavesea, koji tu izlaze iz svoje dimenzije legendarnih, gotovo svetih intelektualaca i postaju ljudski likovi, istodobno krhki i snažni. — Nadia Terranova