PALAČA NEZEMALJSKIH SNOVA: psihogrami u Dioklecijanovoj palači u Splitu

I u najnovijem djelu Gordane Benić Palača nadzemaljskih snova, drugom svesku autoričina projekta, kao i u onom prom, imaginarnom putopisu pod naslovom Palača zarobljenih snova u središtu je Dioklecijanova palača u rodnome joj Splitu. "Nema sumnje", piše Zvonimir Mrkonjić, "da je položajem između kopna i otoka Split određen kao grad prolaza i prijelaza, tranzita i tranzitornosti. Splitom su prošli, u njemu neko vrijeme živjeli, mnogi manje ili više značajni prolaznici, kao što je bio i Tin Ujević. Ali bilo je u Splitu i onih, mnogo manje doduše, koji su dokazivali kako u Splitu treba ostati i ukorijeniti se, kao što je bio imperator Dioklecijan, koji je u splitskoj uvali konkretizirao svoju nostalgiju ostanka (Slamnig), ostavivši nam bitan razlog da se Splitom uopće bavimo. Takvima pripada i Gordana Benić (...) pjesnikinja Splita na način kako je malotko bio, osim Tončija Petrasova Marovića, jer splitskost nije toliko opisno ni vanjsko, nego nadasve unutarnje obilježje njezina nostalgičnoga pisma. (...) može se reći da Gordana Benić piše poeziju koja je apsolutno jedna od najzrakastijih, i njezin sadašnji postupak najbliži je kubističkim inverzijama raznovrsnih elemanta, likova i sadržaja. Nove sekvence bliske su mediju filma, i u sebi nose snažnu parabolu, kojom se iz običnog i banalnog upućuje na nešto što je magično i onostrano..."«.