About the Book
Gordan Nuhanović putuje u zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza koje nisu na poželjnim turističkim rutama i ondje ga, prije svega, zanimaju - ljudi. U ovom neuobičajenom putopisu nećete pronaći opise znamenitih građevina ni povijesne preglede mjesta koje posjećuje. Autora zanima što se krije u pokrajnjoj uličici, uživa u razgovorima s urarima, vlasnicima restorana, policajcima i njihovim majkama, znamenitim piscima, državnim službenicima koji ga bezuspješno pokušavaju uvjeriti u uspješnost njihova političkog režima...
Zadivljuje ga odnos okoline prema šutljivim starcima, a ponekad ga i iznenade čudne predrasude. Njegov je cilj osjetiti atmosferu, a izvanredno je zna prikazati pa ćete čitajući ovu knjigu imati dojam da vas je transportirao u te rijetko posjećene krajeve. Ljudi koje sreće poznati su nam jer sliče nama samima, to su ljudi koje je autor upoznao na cesti, u hotelu ili po službenoj dužnosti kao novinar, a dogodovštine s njima su izuzetno zabavne i duhovite. Iako Nuhanović u svakom od tih krajeva ima neki plan, on se često mijenja, ovisno o situaciji i okolini, a autor ne podliježe pritisku da nešto mora vidjeti. On jednostavno uživa u trenutku.
Baš kao i u Nuhanovićevoj prethodnoj knjizi Šale su ostale kod kuće, ove su priče prije svega tople, duhovite i ponekad iznenađujuće ironične. Čitajući ovu knjigu, Uzbekistan, Kazahstan, Kurdistan i Gruzija postaju odredišta u kojima se može otkriti i ponešto o sebi te shvatiti zašto autora te zemlje privlače, i to nepodnošljivo.
Otprije dokazan kao autoironičan autor, Gordan Nuhanović ovdje dolazi na svoj teren, gdje nepoznate mu zemlje i neočekivane situacije - a sve nas se doimlju kao izobličeno sjećanje na bivšu nam državu, samo što su ovdje okolnosti oštrije, ekstremnije - postaju povod da se autor nasmije sebi i vlastitim očekivanjima.
Dario Grgić
Nuhanovićev putujući pripovjedač, u dobroj formi kratkopričaša, pokazuje se kao vrlo lucidan putopisac koji ne treba otputovati u posve drugačiji svijet, obilaziti znamenita čuda i iskusiti izvanserijska uzbuđenja da bi osjetio senzaciju ili pronašao 'akciju' i sve to sugestivno opisao, jer on vidi priču i u onome što drugi previde ili zaborave.
Juraj Bubalo