POVEDI ME ZA RUKU, DIDA: svim djedovima, bakama i unucima

Promišljati o poeziji uopće je zahtjevan posao. Međutim, kad je riječ o poeziji koja vam se silno svidi i u kojoj ste prethodno uživali čitavu večer, glasno se smijali zajedno sa kćeri, potom do duboko u noć samotno putovali slagalicama rima i puteljcima slobodnih, razvezanih stihova kroz priče i prizore, čudili se jezičnom i ritmičkom ludiranju i zamišljali neke davne igre koje su ga mogle nadahnuti - kad treba racionalno i stručno promišljati o takvoj poeziji, ovaj se posao promeće u gotovo nemoguću misiju. Zato ću u to krenuti, figurativno rečeno, na prstima, da ne preplašim čaroliju povratka u djetinjstvo dozvanu već s početka zbirke. Na okupu se nalaze čak stotinu četrdeset i dvije pjesme. Njihova duhovna zaokupljenost je jedna i zajednička. To je evokacija sretnog i sadržajnog vremena provedenog kod bake i djeda, za one najranjivije i temeljne životne dobi. Tematska i sadržajna lepeza vrlo je složena. Pripovijedanje u stihovima i anegdotalnost iznose mnoštvo malih detalja u odnosima, nijansi i sitnica u događanjima koje dječje oko zapaža i koji se duboko usijecaju u dušu, da se nikada ne zaborave. Izricanje ovih dječjih mogućnosti doživljavanja i dječjega intelektualnog potencijala stoga su velika vrijednost zbirke. Kad je riječ o anegdotalnosti, ona se odnosi na scene iz života kućnih ljubimaca (Čičak i pas, Iz moga dnevnika), na ljudsku zaboravnost (Djed kuha mlijeko), sjećanje na voljenoga učitelja u obliku vedroga, humorističnoga sna (Đurđica), djedovu domišljatost u spašavanju unuke od strašne brokule (Nedjeljni ručak), nestašluke nauljene blitve koja baš skoči iz tanjura na bilježnicu iz lektire (Blitva), kršćansko poštovanje prema blagdanu u mislima djeteta (Novi đak iz Posavine), unukino viđenje stvarnosti u kojoj je djed prava naivčina (Crvena tableta), djedov slab sluh zbog kojega zna biti smiješan (Eto što ti je život), njegovu suosjećajnost prema nepoznatima (Didine suze). Djevojčica u ovim pjesmama izriče užitak zbog nadmetanja s djedom u neurednosti (Izjednačenje) zadavanju zagonetaka (Jupi) i pričanju viceva, zbog slobode da može djedu spočitnuti njegove mane a da se on na to ne naljuti (Moj ti se dida/samo vadi,/Da nešto pametno radi). Ali tu je i doživljaj djedove smrti, iz bakinih usta (Baka je tužna).