PRVIH DESET GODINA RAZVOJA SUSTAVA AZILA U HRVATSKOJ: (s osvrtom na sustave azila u regiji)

Osim bremenitih i još uvijek ne posve riješenih prognaničkih, izbjegličkih i povratničkih pitanja u Hrvatsku već više od petnaest godina pristižu i svojevrsne „nove izbjeglice“, tražitelji zaštite i utočišta - tražitelji azila. U srpnju 2013. navršilo se deset godina od donošenja prvog Zakona o azilu u RH. Sustav azila razvio se kao odgovor na prilagodbu hrvatskoga zakonodavnog i institucionalnog okvira instrumentima međunarodnoga izbjegličkog i humanitarnog prava u svrhu priznanja i zaštite izbjeglica koje u Hrvatskoj zatraže utočište. Sustav zaštite izbjeglica u Hrvatskoj počeo se razvijati još 1991. sukladno Zakonu o kretanju i boravku stranaca. No prvi je zahtjev za azil u RH bio registriran tek 1997. i do stupanja na snagu prvog Zakona o azilu 1. srpnja 2004., dakle od 1997. do 2004., tražitelji su mogli dobiti tzv. mandatni status zaštite koji je osiguravao UNHCR. Od početka primjene prvog Zakona o azilu do dana ulaska Hrvatske u EU bilo je ukupno gotovo 4000 zahtjeva za azil u RH. U proteklom je desetljeću institut azila prolazio kroz formativnu i prilagodbenu fazu kako bismo danas imali sustav koji je na normativno-pravnoj razini gotovo potpuno usklađen s europskom pravnom stečevinom u području azila, migracija te zaštite ljudskih i izbjegličkih prava. Na institucionalnoj razini sustav se još uvijek prilagođava kako bi što bolje odgovorio na potrebe tražitelja azila i sad već respektabilnog broja priznatih izbjeglica - azilanata i osoba pod supsidijarnom zaštitom. U situaciji kada se broj tražitelja, kao i neregularnih migranata, iz godine u godinu kontinuirano povećava zbog ratnih i vojnih sukoba u zemljama Bliskoga i Srednjeg istoka te područjima sjeverne i centralne Afrike, sustav azila u Hrvatskoj danas se nalazi pred izazovom kako odgovoriti na povećanje broja zahtjeva te na sve veće potrebe za integracijom sve heterogenije grupacije tražitelja azila i azilanata u vrijeme pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Zbornik je nastao u sklopu znanstvene suradnje Instituta za migracije i narodnosti (IMIN), kao javne znanstvenoistraživačke institucije koja se bavi i temama azila, te Centra za mirovne studije u Zagrebu (CMS), kao organizacije civilnog društva s dugogodišnjim iskustvom u radu na temama azila kroz javnozagovaračke i istraživačke prakse te izravni rad s tražiteljima azila i izbjeglicama. Zbornik smjera upoznavanju znanstvene i šire javnosti s temeljnim pojmova i procesima koji se tiču tema azila u Hrvatskoj. S druge strane, nastoji pridonijeti produbljivanju recentnih istraživanja aktualne problematike pitanja azila u Hrvatskoj i regiji. * * * Autori svih radova pokazali su iznimnu kompetentnost i izvrsno poznavanje problematike izbjeglica, prvenstveno tražitelja azila, ne samo u teoriji, nego i posebice u praksi, počevši od djelovanja državnih organa Republike Hrvatske i drugih država Regije, nevladinog sektora, sve do poznavanja konkretnih problema s kojima se izbjeglice svakodnevno susreću u državi prihvata bilo u svojim kontaktima s tim organima, ili kroz kontakte i percepciju građana države prihvata o njima. Rukopis sadrži vrlo uravnotežen odnos pravne i, rekao bih sociološke građe što ga kao multidisciplinarnog čini još zanimljivijim i nesumnjivo korisnijim. U pravnom dijelu pokrivena su najvažnija područja vezana uz sam naslov zbornika - područje unutrašnjeg prava Republike Hrvatske te europskog prava, prvenstveno prava Europske unije koje je, ulaskom Republike Hrvatske u njezino članstvo, postalo također dijelom njezina pravnog poretka... Konačno, rukopis je vrijedan i zbog činjenice što ne ostaje samo na prikazu prošloga, desetogodišnjeg razdoblja u razvoju sustava azila (kako bi se iz samog naslova moglo zaključiti), već u velikoj mjeri daje prijedloge budućega, kvalitetnijeg uređenje te, nažalost i danas iznimno aktualne materije, koje ulaskom naše zemlje u članstvo Europske unije postaje sve potrebnije... Sve gore navedeno rezultiralo je vrlo vrijednim rukopisom koji će biti iznimno koristan ne samo studentima prava zainteresiranima za tu materiju na diplomskim i poslijediplomskim studijima u Hrvatskoj, a vjerujem i u Regiji, već i pravnicima, ali i stručnjacima iz drugih područja koji se u svom radu susreću s odnosnom materijom bilo u znanosti, tijelima državne uprave, sudovima ili pak u nevladinom sektoru. (izvadak iz recenzije prof. dr. sc. Davorina Lapaša) Sagledati deset godina postojanja Zakona o azilu u Hrvatskoj, analizirati mehanizme sustava koji su u ovom periodu razvijeni, pokazati kako u praksi izgleda implementacija Zakona, ponuditi prostor stručnjacima i aktivistima koji se u svakodnevnom radu susreću s izazovima funkcioniranja sustava azila u Hrvatskoj, problematizirati nedovoljno razumijevanje i toleranciju javnosti spram preuzete odgovornosti ali i spram potreba tražitelja azila i azilanata, te sve to staviti u kontekst stanja u Europskoj Uniji kao i u susjednim zemljama, bio je ambiciozan, i uspješno realiziran, poduhvat. Zbornik je stoga referentno djelo svima koji će se ubuduće, kako znanstveno tako i stručno i aktivistički, baviti sustavom azila u Hrvatskoj. (izvadak iz recenzije dr. sc. Senade Šelo Šabić) Radi se o izuzetno informativnom zborniku koji je, prema mojim saznanjima, i prvi zbornik u Hrvatskoj koji obrađuje pitanja azila. Zbornik je izuzetno relevantan i zbog toga jer se Hrvatska nalazi u prijelomnom periodu što se tiče iskustava s azilnim migracijama. Jedna je od prednosti zbornika da su radove pisali autori koji imaju različite interese, perspektive i ulaze u polje azila (praktičari, doktorandi, zaposleni u raznim NGO-ima, pravnici, politolozi, sociolozi itd.) koji analizama azila u Hrvatskoj pridonose na više razina: lokalna politika i praksa, međunarodna politika, izazovi na mikro i makro razini itd. Druga prednost zbornika je što se hrvatska iskustva i perspektive razvoja analiziraju zajedno s međunarodnim iskustvima i perspektivama razvoja azilne politike i azilnih trendova i obrazaca (npr. iskustva i manjkavosti Dublinskih pravila, iskustva Grčke, Bugarske itd.). Zasebno se obrađuju i iskustva drugih zemalja što nam daje i neku mogućnost komparativne analize spomenutih migracija. (izvadak iz recenzije dr. sc. Marka Valente )