STONSKE ODREDBE : odredbe grada Stona usvojene 1333. - 1406.

U Državnom Arhivu u Dubrovniku u seriji XXI, s naslovom Manuali pratici del Cancellere, 1. Leggi e Istruzzioni pod rednim No 13., sačuvana je zbirka / kodeks na pergameni s pismom u kaligrafskoj gotičkoj minuskuli kojoj je naknadno dan naslov: Ordinamenta di Stagno. U ovoj knjizi donose se te Odredbe u originalu, faksimilu i po prvi puta u hrvatskom prijevodu. Predstavljaju Stonske odredbe propisane i usvojene od dubrovačke Vlade (uglavnom Vijeća Umoljenih) iz godine 1333-1406. Dubrovačka Vlada, duboko svjesna činjenice kako Dubrovnik postoji i živi uglavnom od trgovine čitavu svoju politiku i djelovanje usmjerila je i podredila njezinom što uspješnijem razvoju i jačanju. Zato su politički mudri stari Dubrovčani nastojali svim silama i uspjeli 1333. kupnjom zadobiti poluotok Pelješac sa Stonom kao izuzetno strateški važnim područjem za nadzor protoka i prometa roba i ljudi. Maleno naselje koje se dotada nalazilo na brežuljku sv. Mihajla Dubrovčani su premjestili na samu prevlaku koja spaja Pelješac s kopnom. Tu, na mjestu starog rimskog castruma zvanog Stagnum ili Turris Stagni, izgradili su planski po uzoru na Dubrovnik drugi po važnosti za njih grad: Ston (Veliki i nešto sjevernije Mali Ston, povezavši ih s oko pet i po kilometara dugim obrambenim zidinama, najdužim u Europi, koje su iako dosta zapuštene, sačuvane do danas). Analizom sadržaja ovih odredaba očito je da je Dubrovačka Republika u prvom redu bila pomorsko-trgovačka zajednica. Najbrojniji su propisi o prometu vinom koje je od davnina, a još i danas glavni pelješki proizvod, pa o prometu stokom, maslinovim uljem, o ribanju, sve do propisa o prometu ljudima kao mogućom radnom snagom ali i kao robovima. Posebni režim Stonske odredbe donose prema stanovnicima iz zaleđa koji se u njima imenuju Slavenima, misleći očito na pravoslavce koji dolaze u Ston i na Pelješac. Stonski knez je dubrovački vlastelin a vlada uz kancelara koji mu je poslan iz Grada jer bez njegove prisutnosti ne smije donositi nikakvu odluku. Za kaznene prijestupe vrijede isključivo propisi iz Grada, a u građanskim sporovima uvažavaju se domaći običaji (uzance). Zanimljivo je da su izvršitelji presuda gastaldi, bratovštine koje postoje u svakom zaseoku. Srednjovjekovni primorski statuti najvažnije su vrelo hrvatske pravne povijesti i njihovo tiskanje je obveza zbog upoznavanja europske i svjetske javnosti s hrvatskom bogatom pravnom prošlošću. Srednjovjekovni Ston nije imao statut nego Odredbe koje su uređivale odnose i koje svjedoče o visokom komunalnom uređenju. Književni krug Split je u svom nizu dalmatinskih srednjovjekovnih statuta izdao statute Splita, Trogira, Hvara, Brača, Poljica, Korčule, Lastova i Mljeta, a planira ove Stonske odredbe uvrstiti u taj “zlatni” niz i na isti, prepoznatljiv način opremiti svezak.