TRIPTIH O MORU: o radosti, zaboravu i o strahu

Triptih o moru - O strahu, zaboravu i o radosti Slobodana Novaka sadržava tri lirske proze - Neman, Da sjednemo? i Buđenje uz večernja zvona. Nepokorena lirska narav Slobodana Novaka, ma koliko potiskivana životnom prozom i egzistencijalnom dramatičnošću, uvijek će izroniti na površinu. Pa tako i u ovom najnovijem nevelikom literarnom triptihu, nastalom epiloški u odnosu prema impresivnim sabranim djelima; upravo uranjanje u more i dodir sa zavičajnim ambijentom izaziva emotivne reakcije što ih na prvi pogled ne možemo nazvati nego lirskima. Naime, riječ je o intimnom, osobnom, introspektivnom doživljaju, o pravom zagrljaju s bliskom okolinom i prisnom atmosferom znane uvale, o snažnoj obuzetosti fizičkim i afektivnim svojstvima viđenoga, slušnoga i opipnoga okoliša. Uranjajući u more, lirski se subjekt doista ukorjenjuje u iskonski i ishodišni element, u sveopće počelo i individualno izvorište, a nadahnuti pisac to uspijeva izraziti intenzivnim sinestezijskim obuhvatom, aktivirajući sva raspoloživa čula i uspješno imenujući razne sastojke primljenih pobuda, a još uspješnije ritmizirajući složenu cjelinu povlaštenoga trenutka, neodoljivo evocirajući fenomen plutanja na morskoj površini. Nevelikom lirsko-meditativnom trilogijom Slobodan Novak je kroz marinističku slikovitost implicitno dodirnuo moralističke žice, poetsku evokaciju zavičaja protkao je pitanjima dramskog intenziteta (dijaloške uvjerljivosti) i protegama narativnog fakticiteta (autobiografskog pokrića), ostvarujući iznimno zrelo i zaokruženo djelo. Lirske proze Slobodana Novaka oslikao je akademski slikar Vatroslav Kuliš.