USPOMENE IZ NAJMLADJEG MOG DJAČKOG ŽIVOTA U VARAŽDINU

Knjiga je u odličnom stanju, osobito kada se uzme u obzir da je izdana 1914. PRIPOMENAK: Promatrajući sadanji život gimnazijske mladeži u Varaždinu i uzporedjujuć ga sa onim našim do godine 1848; a tako i školski sistem ondašnji za sadašnjimi, nalazim u svemu golemu razliku izmedju onda i sada. Nije mi nakana tu razliku ovdje podvrći kritici; - ta poznato je, da mladež prema sadanjem školskom sistemu više uči, možda i bolje napreduje, u čemu joj se ide na ruku vrstnim za pojedinu struku usposobljenim profesorskim silama, dočim je naše vrieme sve učevne predmete u svakom razredu jedan te isti profesor predavao. Razumljivo je, da taj ma i koliko marljiv, nije mogao u svim predmetima biti temeljito vješt, već prema onoj latinskoj: »pluribus intentus, minor ad singula sensus; ili: ex omnibus aliquid, ex integro parum.« Svašta po nješto, u cielosti malo. Pogledom na disciplinu, bila tada strogost, a ovoj odgovarajuća pokornost; ili kod nižih razreda tjelesne kazne, a kod viših ove riedko, i to samo u izvanrednim slučajevima; već se je na slobodnjake strože pazilo; u školskoj clasificatiic dobio »s. v, o« »sub viligi oculo«, a nepopravljiv bio zaključkom profesorskog sbora »relegatus ad aliudgimnasium« što je značilo: Iz ovog zavoda odpravljen. I u šestom razredu bili smo mi profesoru »ti«. Nijedan djak ma niti iz šestog razreda nije se vidjevao na ulici cigarom u ustima, (cigarete još se nisu tada rodile). Polazak svratišta bijaše mladeži strogo zabranjen. Da li se u knjižnici Varaždinske gimnazije nalaze školski anali izpred godine 1848, neznam: a da se ipak sačuva mali spomen na učitelje i profesore iz onog djačkog vremena, to sam u ovom djelcu sve poimence spomenuo, njekoje kraće, a druge obširnije, medju njima naročito Jelliševića, jer mi je ovaj bio kroz tri razreda u tri godine profesorom; a imade i sada živih nješto potomaka, kojim su crtice iz njegovog života dobro došle. A jesam li time i komu ugodio, to je moj maleni trud i obiljno naplaćen. (ST. V.)