ZADAR: od bombardiranja do izgnanstva (1943.-1947.)

U završnoj fazi Drugog svjetskog rata, u Zadru se zbivala prava tragedija. Vojna okupacija, razaranje uzastopnim teškim bombardiranjem savezniških mjeseci, prepušteni na milost i nemilost događaja, građanima je prisutstvo svećenstva pružalo veliku utjehu. Jedan od tih svećenika, vrijednih divljenja, bio je don Giovanni Lovrovich. Upravo za vrijeme bombardiranja, dobio je zaduženje upravljanja župom Svetog Simeona, smještenoj u samom središtu grada. Zatvoren u gotovo idealnoj promatračnici - zvoniku Katedrale - vidjevši kako se grad pretvara u hrpu ruševina, Don Lovrovich vodio je dnevnik i zapisivao dramu bombardiranja koja su se redala iz dana u dan. Don GIOVANNI LOVROVICH, rođen u Šibeniku 20. veljače 1915., od najranijeg djetinjstva živio je u Zadru. Pohađao je osnovnu školu Sv. Krševana i u listopadu 1926. primljen je u zadarsko Nadbiskupijsko sjemenište. Dana 26. lipnja 1938. u katedrali Svete Anastazije, nadbiskup Pietro Doimo Munzani, zaredio ga je u svećenika. Don Giovanni je napustio Zadar u srpnju 1948. Prvih je mjeseci pratio nadbiskupa Munsanija tijekom njegovih posjeta raznim sabirnim centrima za izbjeglice razasutim po Italiji, a zatim je upućen u Marino Laziale, smještenog na brijegu Colli Albani pokraj Rima. Duže godina, točnije od 1953. do 1978., rukovodio je uredništvom biltena “In fide et caritate” a 1976.god. objavio je knjigu posvećenu “Pietru Doimo Munzaniju, zadarskom nadbiskupu”. Dana 5. travnja 1963., Njegova Svetost papa Ivan XXIII, primio je don Lovrovicha među svoje Tajne Komornike, a 26. studenog 1980., papa Ivan Pavao II imenovao ga je svojim Redovnim Prelatom. Don Giovanni Lovrovich preminuo je 11. srpnja 1998.