ZAGREBAČKI ŽIGOLO

Dok sam tako jedne ugodne svibanjske večeri sjedio na balkonu "ljubavnog gnijezda", i uz pivo uživao u toploj zagrebačkoj proljetnoj noći, razmišljao sam o prethodnih mjesec i pol dana "rada", te o tomu što je to, što ove žene tjera da kupuju ljubav. U ovom kratkom razdoblju, kroz moj je krevet prošlo njih pedesetak, neke i po tri - četri puta. A bilo ih je iz različitih društvenih slojeva i različitih zanimanja. Uglavnom je svaka imala svoju priču. Svaka od njih je za sobom vukla neku tugu, neko razočarenje. Sve one su imale debele razloge za to. Premda s njima nisam ulazio u teme, zašto, i koji su razlog njihove kupovine zadovoljastva, one su mi same o tome pričale, kao da su se pravdale zbog učinjenog. Ta trka za novcem i nekretninama, toliko ih je udaljila jedno od drugoga u braku, da su se gotovo otuđili, te je nestalo strasti među njima, kao i želje, ljubavi i pohote. Sve se nekako pretvorilo u materijalno. E, to i jest ono, gdje muški griješe. Naime, žene su kao cvijeće, treba ih svakodnevno zalijevati, njegovati, čuvati i brinuti se o njima. Žene jednostavno treba staviti na prvo mjesto, ispred nas, i voljeti ih i poklanjati im maksimalnu moguću pažnju, u svakom trenutku, naročito svoju ženu. Jer njih nitko nikada nije i neće pročitati do kraja. Ženu, mačku i lisicu teško je razumijeti. Nisam muški šovinist, naprotiv, volim ih najviše na svijetu, i mi muški jednostavno ne bismo mogli bez njih opstati. A one su božanska bića, pa zato čuvajmo ih, volimo i njegujmo. Tretirajmo ih kao sebi ravne, a ipak ih držimo ženama, one to svakako zaslužuju, mnogo više od toga.