ZEMLJIŠNA KNJIGA: povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upis vlasništva posebnog dijela nekretnine

Uređene zemljišne knjige oduvijek su bile pokretač gospodarskog napretka i razvoja društva. Poradi povijesnih razloga, naše zemljišne knjige spoj su različitih kultura i pravnih sustava. Još prije 20 godina opredijelili smo se za svoj daljnji razvojni put uključivanjem u gospodarski i pravni europski krug. Digitalizacijom zemljišnih knjiga, stvarnost su postali već davno zaboravljeni pravni sustavi, koji su još u primjeni kroz zemljišnoknjižne upise stare već 150 godina. Pašarinska, težačka, kmetska, livelska, urbarska, superedifikatna prava, etažno vlasništvo, vlasništvo sekcija, vrhovno i koristovno vlasništvo ponovno su postali dijelom našeg pravnog sustava. Institut društvenog vlasništva danas se štiti više nego u doba kada je to bila obveza. Veza s društvenim vlasništvom prekinuta je još 1990. godine. Poznajemo samo jednovrsnost vlasništva, dakle građansko, civilno, vlasništvo. Težimo civilnom, tj. građanskom demokratskom društvu, društvu pravnog poretka, zakona i građanskih sloboda s jakim nezavisnim institucijama koje štite građanska i ljudska prava i ravnopravnost svih građana.1 U tom procesu jednu od glavnih, ako ne i najveću, ulogu ima zemljišna knjiga, u kojoj se zrcali svako i najmanje ostvarenje cilja kojem težimo. Veliku ulogu u procesu stvaranja civilnog društva imalo je pretvaranje društvenog stambenog fonda u civilni stambeni fond. U vrijeme započinjanja tog procesa, 1991. godine, iznalazio se način na koji prevladati suprotnosti staroga sustava i prijeći na novi. Odgovor je nađen u uvođenju instituta knjige položenih ugovora, kao nadomjesku općoj zemljišnoj knjizi, jer nije bilo vremena da se u to doba na brzinu sredi zapušteno zemljišnoknjižno stanje. U to doba to je bio hit. Danas, nakon 20 godina i uglavnom provedene digitalizacije zemljišnih knjiga, institut knjige položenih ugovora pokazao je određene negativnosti, koje proizlaze iz različitosti vođenja opće zemljišne knjige i knjige položenih ugovora. Iz tih je razloga i nužno uskladiti nepomirljivost zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora i te dvije evidencije svesti na zajednički nazivnik, pritom uvažavajući sve raznolikosti i posebnosti zemljišnoknjižnih upisa nastalih od osnivanja zemljišne knjige do danas. Ovo potonje čini nam se i najvećim izazovom. Hoće li se u nakani uspjeti, zavisi i od volje da se to ostvari. Pravilnik o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisu vlasništva posebnih dijelova nekretnine u tome će sigurno pomoći. Komentirajući pojedine odredbe tog Pravilnika te upućujući i na stare, ali relevantne zemljišnoknjižne upise i obrađujući propise koji su te upise uređivali, težili smo pomoći u provedbi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora Ako ovi reci imalo olakšaju posao na povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, svrha će ovog uratka biti ispunjena.