GLOBALNA POVIJEST OKOLIŠA

Globalna povijest okoliša obuhvaća vrlo zahtjevnu i široku problematiku međuodnosa prirode i čovjeka kroz čitavo razdoblje holocena, dakle od 10 000 godina pr. Kr. do današnjih dana. Autorov je pristup kompleksan, kao što je i sama problematika vrlo složena, te nužno uzima u obzir doprinose mnogih disciplina, uključujući prirodne, društvene te humanističke znanosti. U tom smislu knjiga se ne usredotočuje samo na materijalni svijet, već i na svijet ideja, na shvaćanja prirode i odnosa čovjeka prema njoj. Temeljno autorovo polazište za analizu globalne povijesti okoliša u tako dugom razdoblju osnovne su faze tehnološke evolucije čovječanstva, te je djelo strukturirano na taj način. Glavne su faze tehnološke evolucije pritom utemeljene na izravno, odnosno posredno korištenoj energiji. Kako je pak energija mjera radnog potencijala, a rad mjera utjecaja čovjeka na okoliš, tako je - poentira Simmons - trend povećanja potrošnje energije mjera povećanja utjecaja čovjeka na svijet u kojemu živi. "Ovo je knjiga povijesti, a ne prognoze. No čini se vjerojatnim da će budućnost, kakva bila da bila, morati poštovati zakone fizike i biogeokemiju planeta: možda je u tome novi potencijal za ideje okolišnoga determinizma. Stoga sam za sredstvo periodizacije odabrao ljudski pristup izvorima energije. Nedostaci su takva odabira asinkronija i optužbe za tehnološki determinizam, ali on ima tu prednost što se nadovezuje na žive rasprave koje se danas vode, jer ja ne držim da je, u pogledu kulture, povijest nevažna, već samo da možda nije pouzdan vodič u budućnost. U društvenome smislu povećani je pristup izvorima energije omogućio diferencijaciju društva, te je kulturna fragmentacija našla odjeka u našim stavovima prema prirodi. Stvari, dakako, nisu tako jednostavne, jer svijet je odavno u procesu srastanja i na temelju prirodnih i na temelju kulturnih procesa difuzije, ako se potonja riječ može dolično primijeniti kako na srednjovjekovnu trgovinu tako i na elektroničku komunikaciju..." Ian Gordon Simmons (1937) ugledni je britanski geograf, znanstvenik svjetskoga glasa u području povijesti okoliša. Godine 2001. postao je professor emeritus na svome Sveučilištu u Durhamu. Kao gost-profesor predavao je na mnogim sveučilištima u Europi i SAD-u. Usko surađuje sa znanstvenicima drugih prirodnih i društveno-humanističkih disciplina, posebno s biolozima, arheolozima i povjesničarima. Važnija su mu djela: Ecology of Natural Resources (1974), Biogeography: Natural and Cultural (1979), Biogeographical Processes (Processes in Physical Geography) (1982), Changing the Face of the Earth: Culture, Environment, History (1989), Interpreting Nature: Cultural Constructions of the Environment (1993), The Environmental Impact of Later Mezolithic Cultures on the Moorlands of Britain (1996), Humanity and Environment: A Cultural Ecology (1997), An Environmental History of Great Britain: from 10 000 Years Ago to the Present (2001), The Moorlands of England and Wales (2003).