DUBROVNIK PONOVLJEN JAKETE PALMOTIĆA DIONORIĆA

Ovo poznato Palmotićevo djelo koje je u cjelini objavljeno davne 1878. godine, napisano je na hrvatskom jeziku, u formi klasičnog epa od dvadeset pjevanja (dvadeseto pjevanje je ostalo nedovršeno), kroz koja autor opisuje strahote Velike trešnje 6. travnja 1667, oporavak srušenog Dubrovnika, te diplomatska nastojanja, u kojima je i osobno sudjelovao, da se sačuva njegova sloboda. Uočivši da je riječ o zanemarenom i zaboravljenom a jedinstvenom djelu, Slavica Stojan mu je posvetila svoj znanstveni interes. Dubrovnik ponovljen je sada opet objelodanjen, i to tako što je Stojan tekst dijelom prilagodila suvremenim pravopisnim načelima. Slijedeći njegovu naraciju, ali i uspoređujući je s povijesnim dokumentima, autorica u uvodnoj studiji nudi sveobuhvatnu analizu ovoga djela. Iščitavajući Dubrovnik ponovljen paralelno je istraživala fenomen Velike trešnje kroz različite serije arhiva Dubrovačke Republike. Dubrovnik ponovljen unio je u hrvatsku književnost prostor europskog ‘istočnog pitanja’. Palmotić je prvi pisac koji obrađuje područje istočno od domicilnog prostora, prvi koji ga je u hrvatskoj književnosti još prije 350 godina geografski i topografski predočio i književno uobličio. Palmotićev uradak, do danas nedovoljno prepoznat kao umjetnički čin, posve je izuzetan kulturološki i literarni doprinos hrvatskoj književnosti. Iskazujući iskustvo stvarnosti kroz vlastiti pjesnički svijet, Dubrovnik ponovljen je najpotpuniji, najautentičniji i dramski najsnažniji književni doprinos dubrovačkoj historiografiji - istaknula je Vesna Miović.