PREOBRAŽAJ

“Što se to sa mnom dogodilo?” pomislio je Kafkin junak kad ga je autor rasanio u prvoj rečenici svojeg najpoznatijeg kraćeg djela, možda i najglasovitijoj u povijesti književnosti: “Jednoga jutra, kada se Gregor Samsa probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u svojem krevetu pretvorio u golema kukca.” Tako počinje Preobražaj, jedno iz niske Kafkinih remek-djela, koje je već od samog objavljivanja 1915. doživjelo brojna tumačenja i dešifriranja. Ova malograđanska anti-idila, bremenita sumornim metaforama te nekom nadnaravnom, gotovo neuhvatljivom čulnošću, zapravo pripovijeda ne baš svakidašnju, ali ipak životnu priču; jer malotko se nije barem jednom “probudio iz nemirnih snova” s osjećajem da je nevoljen, neshvaćen i sam (baš kao Samsa), i da bi se najradije zatvorio u oklop poput kakva kukca i ne bi izlazio iz sobe. Osjećaji odbačenosti, nerazumijevanja, neizvjesnosti ili nemoći da nešto promijeni, koji nakon zagonetnog preobražaja preplavljuju glavnog junaka, većini ljudi su i danas, premda mrski, nažalost prilično bliski. Uostalom, kao i onodobna opaska jednog kritičara: “Kod Kafke najviše užasava to što nikoga ništa ne užasava.” Spomenimo i odličan novi prijevod Nede Paravić, lucidan pogovor Borisa Perića te uobičajeno izvrsne ilustracije Igora Hofbauera, koji je na korice pustio upravo ono što je autor izričito zabranio ilustratoru prvog izdanja: kukca!