ŽIVOT PAVLA TIJANA: Zapamćeno/Izgovoreno/Zapisano

»Pavao Tijan (Senj, 15. lipnja 1908. - Madrid, 2. srpnja 1997) uvaženi je hrvatski leksikograf i publicist. Diplomirao je slavistiku 1930. na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1931. do 1934. privatni je učitelj grofa Jakoba Eltza, a od 1938. stalni suradnik Mate Ujevića na projektu Hrvatska enciklopedija. Od 1941. tajnik je i urednik u Hrvatskom izdavalačkom bibliografskom zavodu te urednik časopisa Književni tjednik. Posljednjih godina Drugoga svjetskog rata (od 1944) pročelnik je za visoko školstvo i znanstvene ustanove pri Ministarstvu prosvjete Nezavisne Države Hrvatske. Bojeći se odmazde komunističkih vlasti u svibnju 1945. preko Austrije bježi u Rim, gdje 1946. objavljuje knjigu Martyrium Croatiae. Na poziv Vrhovnog vijeća za znanstvena istraživanja 1947. odlazi u Madrid te ondje na novoosnovanom »Međunarodnom odjelu za moderne kulture« organizira studij slavistike. Iako Hrvat, Pavao Tijan bio je tehnički urednik Enciklopedije španjolske kulture (Encyclopedia de la Cultura Espanola, 1-5, Madrid 1963-1968) te bliski suradnik glavnog urednika biografske enciklopedije Forjadores del Mundo Contemporaneo (Krivotvoritelji suvremenog svijeta), 1-4, Madrid 1959-1961. Bio je i jedan od glavnih suradnika na knjigama: Las grandes corrientes del pensamiento contemporaneo (Veliki vjesnici suvremene misli), Madrid 1959, I-II, te Geografia Universal ( Opći zemljopis), Barcelona 1952. Za doprinos španjolskoj kulturi dodijeljeno mu je prestižno odličje španjolskog kralja Cruz de Alfonso X el Sabio (Križ Alfonsa X. »Mudraca«). Pokrenuo je i uređivao hrvatski program na Španjolskom državnom radiju, što je i opisao u knjizi Dvadeset godina u eteru: osvrt na djelovanje hrvatskih radio-emisija iz Madrida, München - Barcelona 1988, a surađivao je i u brojnim hrvatskim emigrantskim časopisima, npr. u Hrvatskoj reviji, Studia Croatica. Vlada Republike Hrvatske je 2007. godine, deset godina nakon njegove smrti, prenijela njegovu pisanu ostavštinu iz Madrida u Zagreb.« (Igor Zidić)